2011.

NAKUPINE, Pula, MMC Luka, galerija ANEX

 

Izložba Predraga Todorovića u galeriji Anex u Puli, a u organizaciji HDLU-a Istre, predstavlja ovog autora kao kompleksnog umjetnika koji svoj rad bazira na idejnom i izražajnom višeznačju.  Todorović je sklon paralelnom istraživanju umjetničkih procesa i kontemplaciji, onom pristupu koji je karakterističan za tzv. intelektualnu umjetničku struju što već niz godina, od vremena konceptualne umjetnosti, na neki način dominira umjetničkom scenom. Podjednako njegujući u svom opusu proces i razmišljanje, Predrag je u svom dosadašnjem radu ostvario niz impozantnih rješenja u kojima je spojio formu s meditativnim zadovoljivši podjednako estetske i intelektualne principe, nužne za jedinstveno očitavanje umjetničkog rada. Njegovi rani radovi tašističke su provenijencije i istražuju postulate bitka slike, otprilike onako kako su ih shvaćali umjetnici informela i radikalnog apstraktnog ekspresionizma. Slojevitost, monokromija i zagušena ekspresija odišu tim ranim Todorovićevim platnima, iznenađujuće zrelim za ranu autorovu dob, koji je već tada ikonografiju i figurativni subjekt svojih slika sveo isključivo na znak. Uskoro, premda samo prividno, napušta slikarstvo i tašistički predznak svojeg rada, posvećujući se crtežu kojeg nije nikada shvaćao isključivo kao metjerski zadatak, već ga je promatrao kroz složenu prizmu zanatskih i idejnih pretpostavki. Njegove velike kompozicije izvedene u različitim crtačkim, ali i ne samo crtačkim tehnikama, rađene su rafiniranim, gusto tkanim, vibrantnim spiralnim potezima te ih, zbog njihove slojevitosti, nije pogrešno očitavati kao izvjesni nastavak prethodnih tašističkih istraživanja. Evidentno je da se Todorović u tim crtežima prvenstveno slojevitošću, prigušenom ekspresijom te čvrstim potezom približava slikarstvu, odnosno teži dokidanju granica između ta dva umjetnička medija. Novi Todorovićevi crteži, rađeni u vosku, a izloženi na ovoj izložbi još više naglašuju takav pristup a i bliži su iluzioniranju prostora od ranijih. Iluzioniranje je oduvijek bilo predmetom Todorovićevih istraživanja, a sada zahvaljujući dakako i izboru podatnog materijala, ono je jače no ikada. Njegov crtež posvaja prostor, a to je naglašeno zarobljavanjem prostora spiralnim linijama koje označuju dvosmislenu granicu unutrašnjeg i vanjskog prostora. Ta granica odbija definirati što je prostor unutar crteža, odnosno prostor koji crtež emanira prema vanjskom svijetu. Približavamo se trećoj dimenziji jer uočavamo pojavljivanje volumena unutar gustih nanosa crtežom izgrebane bojane voštane površine, što se može očitati kao svojevrsna nakupina, izvjestan reljef, ali možda čak i objekt, što je kao objedinjujuća forma najbliže autorovom umjetničkom razmišljanju, jer prostor u novim Todorovićevim crtežima postaje predmetom sugestije a ne realnosti. Autorovo kontemplativno promišljanje medija u kojem djeluje podjednako uvažava elementarnost i složenost, odnosno gomilanjem osnovnih čestica crteža umjetnik otvara višeznačnost njihova iščitavanja, koje nikako nije i ne može biti samo rezultat fizičkog postupka, već je produkt intelektualnog i analitičkog promišljanja jasno zadanog umjetničkog problema. Simptomatično je autorovo permanentno vraćanje počecima. Mala serija slika iz 2008. godine nastala u Gorskom kotaru zaziva informel čak i više od njegovih prvih radova jer u njoj Todorović odbacuje svaki slikarski materijal te rukama trlja, grebe i urezuje svojevrstan crtež u samu strukturu slike koja je nastala mješanjem  i gestualnim nanošenjem zemlje, pijeska ili lišća. U biti radi se o nakupinama, možda najbližim izrazom za deskripciju cjelokupnog Todorovićeva opusa. Nakupina podrazumijeva gomilanje segmenata, a to je ono što autor čini i u crtežu i u slici i napokon objektu koji u njega, zahvaljujući snažnoj meditativnoj impostaciji, može biti i slika i crtež. Na ovoj izložbi, osim opisanih crteža, Todorović izlaže i objekte koji su nastali od nakupina smeća, udica, žvakaćih guma i tijesta za modeliranje. Po svojoj strukturi ti objekti ponovo su informelističke provenijencije, ali su formirani kao jasno predočeni simboli snažnih konotacija. Zvijezde Europske unije Todorović modelira od žvakaćih guma što dovoljno govori o njegovom stavu prema dnevno političkom manipuliranju Unijom, dok će od razbijenih boca piva, njihovih čepova i opušaka formirati nacističku svastiku, kao znak pripadnosti onih koji to i takvo smeće ostavljaju za sobom. Mulj i Ferrari objekti su koji u sebi nose prikrivenu simboliku, ali slojevitost njihove izrade ponovo govori o principu nakupina, čije je porijeklo svakako snažno vezano uz informel.  Ti objekti predstavljaju bitan pomak u Todorovićevom radu, jer on sada prvi put progovara jezikom simbola, dok je ranije svaka deskriptivnost i naracija bila proklamirana u njegovu opusu. Međutim i te objekte treba prvenstveno promatrati kao parafrazu nakupina, govor koji je Todorović usvojio od svojih prvih dana i kojeg je do sada prakticirao isključivo u rješavanju i analizi likovnih problema. Svojim specifičnim autorskim jezikom, kojem je slojevitost intelektualno i fizičko polazište, ostvario je impozantne rezultate u analizi i građenju jasno profiliranih likovih problema te dokidanju njihovih međusobnih granica što je i krajnji cilj Todorovićevog umjetničkog stvaralaštva.

 

Mladen Lučić