2009.

SPEKTAR / SPECTER, Zagreb, galerija Canvas, crteži i grafička mapa

 

O boji - nebojom

Ponudu da ostvari grafičku mapu Predrag Todorović – zahvaljujući radikalnosti, skrupuloznosti, koherenciji, konzistenciji i konzekventnosti vlastite autorske misli - prihvatio je kao autentičan artistički izazov. Ništa vezano za tradicionalne uloge grafičkog lista nije ga motiviralo, a u grafičkom mediju naprosto reproducirati nešto iz vlastita slikarskog ili crtačkog opusa bilo bi banalno.
Mapom Spektar/Specter Todorović – velikim udjelom mentalnog iskustva i konceptualizacijom crteža - decentno, intrigantno i nadasve duhovito u grafičkom mediju propituje relaciju umjetnost-iskustvo-spoznaja i svjedoči proces jezičke igre u njezinu unutarnjem odvijanju.
U dosadašnjem konceptualno artikuliranu opusu Todorović – umjetnik sklon akromiji i crtežu s vrtložnim, vibrantnim linearnim strukturama – oslonivši se na kontemplaciju i kreativnu igru, pronašao je izazov za mapu i projekt pretvorio ne samo u likovni, nego i u intrigantan konceptualno-analitički i uopće mentalni zahvat kojim nastavlja ispitivati problematiku plastičkog znaka, materijala, sintakse, gramatike, tehnike, zapravo svekolike plastičke strukture, nadasve (ne)boje. Ostvarujući istodobno i na jedinstven način svih sedam listova, crtežom kao formalnom i formativnom dominantom i akromijom kao odlukom – interpretira svoje spoznaje o spektru boja. Za njegov opus znakovitim crtežom upustio se u govor o bojama, ali s nebojom!
Problem o kojemu se u mapi referira jest spektar, refrakcija, disperzija svjetla na šest boja, dok sedmi grafički list znači samu svjetlost, zbroj svih šest boja. Todorović polazi od činjenice da je svjetlost zapravo elektromagnetno, vibrirajuće zračenje iz svemira, a ljudskim okom vidljiv dio spektra u biti je raspon frekvencije elektromagnetskog zračenja. Korijen riječi spektar u latinskoj je riječi specter, što znači avet, prikaza, sablast, ukazanje… Ako je boja ljudskom oku tek dostupan dojam i ako zbog tako deficijentne percepcije nikad nećemo dokučiti što je zapravo boja, svaki govor o njoj legitiman je, pa i likovni umjetnik smije razmišljati i raspravljati o šest boja - i predočavati ih - akromijom.
Crtež je medij za impostiranje konceptualnog iskaza o zadanoj temi. Tu je pikturalna informacija svedena na jedinicu geste - jednostavan potez kroz repeticiju, permutaciju i umnažanje, bez hijerarhije i preferencija, gradi formu, ispunu površine (pattern) koja očituje izuzetno zanimljive i složene situacije.
Tankoćutnom mikrostrukturalnom obradom formata površine bez ostatka Todorović već više od desetljeća stvara minijaturno tkanje vrvljenja, vrtložnosti, valovitih ili spiralnih niti koje dinamiziraju podlogu gustog rastera i pretvaraju je u dinamično polje napetoga energetskog naboja. To složeno obilje zapravo su nijansirane, tonske, gradacijske, modelirajuće, valovite i kružne igre svjetlosti i sjene, pozitiva i negativa svjetla, volumena, punoće i šupljine, zatrstosti, gustoće, slojevanja, prozirnosti, monokromije; to je repetitivnost, procesualnost, uvijek lišena deskriptivno-literarnih i vizualnih dodataka. Osjećaj pojedine boje na svakom je grafičkom listu očitovan pomoću dvaju racionalnih elemenata - valera boje i frekvencije (dinamičnosti) kojom se, kao elektromagnetski val, pojedina boja spektra kreće. Ta su dva elementa inicirala i aktivirala elemente kompozicije grafičkog lista.
Govoriti o boji na chiaroscuro način u grafičkoj mapi značilo je osloniti se na valer, traženi odnos svjetla, koji „propisuje“ količinu svjetla u pojedinoj boji - 40 posto svjetla imaju crvena i zelena, 60 posto narančasta, 70 posto žuta, 20 posto plava boja i 10 posto ljubičasta. Frekvencija, dinamičnost pojedine boje očitovana je veličinom, „zrnatosti“ poteza koji stvaraju pattern. Primjerice, crvena, prva boja spektra, inertna je, skromne je kinetičke energije, val joj je dugačak, pa su i njezini likovni ekvivalenti krupni, zrnati potezi, dok je ekvivalent za uzgibanu ljubičastu „prebukiranost“ sitnih grafema.
Na sedmom listu sabiru se energije svih šest boja. Na ovome, po valerskom ključu najsvjetlijem listu tiskane su matrice ostalih listova, i to u valerskom inversu (negativu), crvena i zelena kao informacija od 60 posto svjetla, narančasta kao 40 posto, žuta kao 30, plava kao 80 i ljubičasta kao informacija od 90 posto svjetla, da bi se na kraju dobila svjetla baršunasta ploha, što i dolikuje zbroju boja u svjetlosti.
Ali, raspored, slijevanje uzoraka i tijek poteza - nakupina svjesnih i nesvjesnih znakova, iskustvenih i emocionalnih silnica – u kompoziciji svakoga patterna razvija se slobodno i intuitivno. Potpuno se prepuštajući unutarnjim porivima, kontemplaciji, autoanalizi i intuiciji, Todorović u patternu oslobađa svijest i podsvijest, crtež je i medij ritmizacijskog sažimanja i odraz autorove energije, psihogram, vjerna registracija trenutačnih invektiva, energetskih, sublimnih, mentalnih i psihičkih stanja, a rezultat je nepredvidljiva intrigantna i visokosenzibilizirana konfiguracija.

 

Ivica Župan