2010.
SEDAM POSTAJA (SEVEN STATIONS), Budimpešta, galerija mađarskog nacionalnog teatra Zikkurat

 

Sedam postaja crtežom

Predrag Todorović predstavlja svoje radove na samostalnoj izložbi SEVEN STATIONS (Sedam postaja) u Zikkurat galeriji Mađarskog Nacionalnog kazališta u Budimpešti. Unutrašnji prostor se proteže na sedam razina koje se nižu u spiralnom kretanju, a prostorna specifičnost i simbolika broja sedam, tematski je odredila, naziv izložbe a posredno i odabir radova. Nakon poziva intendanta kazališta Róberta Alföldija, Todorović je odabrao radove koje prepoznajemo kao amblematske u njegovu dvadesetogodišnjem radu, a potaknut semantičkom arhitektonikom zigurata, izveo je nekoliko novih radova. „Zigurat je simboličko mjesto susreta ljudskog i bezvremenog – božanskog. Namjera mi je bila uvesti u cjelinu spiralnog uspona ovu simboliku mogućeg uspona u ljudskom životu od primarne materijalne razine, preko emocionalne, racionalne, intuitivne, duhovne i voljne, pa sve do sedme razine vječnog života, u igru i suživotu s radovima. U tom smislu je galerija ne samo formalno-značenjski okvir izložbe već element jednako podređen cjelini kao i svi radovi koji su predstavljeni na izložbi. Isto tako radove ne treba shvatiti kao ilustracije ovih razina u prostoru (tj. svjetonazora). Materijalno, emocionalno, racionalno, intuitivno, duhovno, volja i vječni život, u interakciji s “unešenim” radovima postaju otvorena mjesta susreta poznatog i nepoznatog za novi i drugačiji doživljaj“ – govori Todorović o svojoj izložbi u Budimpešti. Todorović se predstavio s 38 radova u kojima je crtež, formalno-likovna dominanta. Crtež mu je u fokusu interesa već preko dvadeset godina. Prvi izraženiji poriv za stvaranjem koncentriranih i vibrantnih nakupina linija koje prekrivaju cijelu površinu podloge nastaje 1992. godine. Taj se je proces razvio iz slikarskog postupka, odbacivanjem materičnosti i koncentriranjem na crtež po sebi. Tankoćutnom mikrostrukturalnom obradom površine stvara minijaturno tkanje vrtložastih, valovitih ili spiralnih linija koje pretvaraju podlogu u dinamično polje napetog energetskog naboja. Na izložbi susrećemo raznovrsne dimenzije podloge – od malih eksperimenata na podlozi veličine 15x15 cm do ogromnih sedam metarskih formata. Raznolika dimenzija formata, utječe i na strukturalnu raznovrsnost crteža, jer odnos formata utječe na karaktera poteza, a tako i na strukturu crteža. Svi crteži su vibrantne i vrtložaste strukture, uglavnom crne i bijele materije, rađeni različitim likovnim postupcima i tehnikama - od crtanja s markerima i tušem do grebanja i urezivanja u vosak i asfalt. Podloga će također odrediti način iscrtavanja površine, a na izložbi pronalazimo crtež na raznim podlogama - papir, drvo, platno, asfalt, guma, vosak, ready-made objekti. Ta strast za iscrtavanjem i prekrivanjem podloge, bez ograničenja u načinu poteza, smjerovima kretanja i gustoći linije, od 2000-te će ga potaknuti da crtežom osvaja trodimenzionalne predmete. Za autora je jedino važan odnos s površinom, koju do posljednjeg milimetra prekriva linijom u stanju stvaralačke kontemplacije. Za izložbu je odabrao predmete preuzete iz neposrednog okruženja (nož, lula, novac, kruh, zastava, raspelo itd.) prekrivene minucioznim crtežom, pa pored tog snažnog energetskog naboja koji prenosi pokretom ruke, predmeti su po sebi nositelji značenja, pa ih iščitavamo vođeni i simbolikom „sedam postaja“. Na izložbi se nižu ambijentalne cjeline, od početne, materijalne razine koja je fomalno-sadržajno predstavljena gustom materijom tamne podloge od bitumena, da bi se u kretanju prema „gore“, promijenila kvaliteta radova u smislu promjene kromatskog spektra koji nosi crtež. Crtež nastao srebrnim markerima bilo na dvodimenzionalnoj podlozi ili predmetima, stvara ambijent koji nam predočava postaju intuicije i duhovne razine. Uspinjanjem prema posljednjoj sedmoj razini spiralnog zigurata, Todorović je izložio radove nastale upotrebom bijelog i zlatnog markera. Završnom video projekcijom „White noise“, prostorom se širi frekvencija zvuka iz Svemira. Uvriježeno je mišljenje da je Svemir sačinjen od kovitlaca dviju tvari – žive i nežive, koje su u neprekidnoj mijeni i gibanju. Posljednja postaja – vječni život, postaje tako simbolom procesa samoobnavljajućeg stvaranja. Crtežom, kao najstarijim oblikom ljudskog likovnog izražavanja, Todorović prenosi puls stvaralačkih energija i životne vitalnosti. On je za njega intuitivni i čulnoduhovni doživljaj, a proces crtanja sinteza misaonog i duhovnog.


Nataša Ivančević